Alergije kod pasa | Zašto se pojavljuju i kako reagirati | SretneSape.hr

Problemi s kožom kod pasa zasigurno su jedan od najčešćih razloga za posjet veterinaru. Problemi s kožom tako čine čak 60–75% svih veterinarskih pregleda u ambulanti.

Na zdravlje kože i dlake utječu brojni čimbenici, poput kvalitete prehrane, redovite i pravilne njege, brige o zaštiti od parazita te prisutnosti kožnih i drugih organskih bolesti. Definitivno vrijedi izreka da su koža i dlaka psa ogledalo njegovog zdravlja! Osim kožnih bolesti, promjene na koži i dlaci mogu biti znak brojnih drugih bolesti (hormonske bolesti, organske bolesti, nasljedne bolesti…). Unatoč brojnim različitim kožnim bolestima, mnoge se manifestiraju sličnim kliničkim znakovima, zbog čega je njihova dijagnostika vrlo zahtjevna. Za postavljanje ispravne dijagnoze nužna je dobra suradnja između vlasnika i veterinara te pridržavanje njegovih uputa.

Alergije su zasigurno među najčešćim uzrocima problema s kožom i dlakom. Kod pasa se alergijske bolesti u većini slučajeva očituju svrbežom, crvenilom kože, gubitkom dlake, lizanjem, trljanjem… Za razliku od ljudi, kod kojih se alergije najčešće očituju respiratornim problemima.

Kao i kod ljudi, i kod pasa broj alergijskih oboljenja je u snažnom porastu. Alergija predstavlja pretjerani odgovor imunog sustava na određenu tvar iz okoliša koja je u normalnim uvjetima potpuno neškodljiva (alergen).

Kod pasa se preosjetljive (alergijske) bolesti kože dijele na:

Atopijski dermatitis (alergija na alergene iz okoliša)
Kontaktni alergijski dermatitis
Preosjetljivost (alergija) na ugriz buhe
Preosjetljivost (alergija) na hranu
Alergije na ubode insekata

Kod alergija postoje poznate pasminske predispozicije, što znači da su određene pasmine sklonije alergijama. Te pasmine su, na primjer:

Njemački ovčar
Bijeli švicarski ovčar
Labrador
Francuski buldog
Engleski buldog
Shih-tzu…

Iako se alergije kod pasa najčešće očituju promjenama na koži i svrabom, alergijska reakcija može zahvatiti i druge organe, i to:

Probavni sustav: povraćanje, proljev, gubitak težine
Dihalne organe: suzenje i upala očiju, kašalj i kihanje

KLINIČKI ZNAKOVI KOJI SE POJAVLJUJU PRI ALERGIJAMA:

Intenzivan svrab
Promjene na koži: crvenilo, prištići, kraste
Gubitak dlake
Kod dugotrajnih problema koža postaje zadebljana i potamni (hiperpigmentacija)
Lizanje šapa, prepone, područja ispod pazuha
Ponavljajuće upale ušiju (trešenje ušima, češanje…)
Češanje bokova
Klizanje po stražnjici (brže punjenje analnih vrećica zbog alergija i njihova upala)
Probavni problemi (proljev, nadutost, gubitak težine…)
Problemi s disanjem (rjeđe)

Koja je najčešća alergija kod pasa?

Alergija na buhe

Preosjetljivost (alergija) na ubode buha najčešća je alergijska bolest pasa i mačaka. U područjima s hladnim zimama radi se o sezonskoj bolesti, no susreće se i tijekom zime, osobito kada su infestacije buhama jake. Antigen je pljuvačka buhe.

RAZMNOŽAVANJE BUHA

Buhe se najbrže razmnožavaju u toplim i vlažnim vremenskim uvjetima. Jedna ženka može dnevno položiti više od 50 jaja, što znači oko 5000 jaja tijekom svog života (žive približno 100 dana).

Za razmnožavanje im je nužno potrebna krv kojom se hrane na domaćinima (pas, mačka, druge životinje, a može i čovjek). Buha ne lijepi svoja jaja za dlaku, kao što je to slučaj kod ušiju, već se jaja skotrljaju s dlake u okolinu. Zato se većina buha nalazi u okolini psa (deke, ležajevi, tepisi…), a ne na samom psu! Ako na psu primijetimo samo nekoliko buha, to znači da ih u okolini može biti i nekoliko tisuća.

Prilikom ugriza buhe koža dolazi u dodir sa slinom buhe koja sadrži bjelančevinu koja izaziva alergijsku reakciju. Kod životinja koje su alergične na slinu buhe, već i jedna jedina buha može izazvati intenzivno grickanje i češanje u području križa, iznad repa i po bedrima.

KLINIČKI ZNAKOVI:

Intenzivno češanje i griženje
Crvena koža prekrivena sitnim krasticama
Gubitak dlake

DIJAGNOSTIKA

Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničkog pregleda te intradermalnog ili serološkog alergološkog testiranja.

Golim okom obično možemo vidjeti odrasle buhe na psu. Riječ je o smeđe-crnim parazitima veličine nekoliko milimetara, s dugim nogama, koji se vrlo brzo kreću po koži psa i također skaču. Kada životinja ima buhe, velika je vjerojatnost da ćemo ih pronaći na psu, ali to nije nužno! Najčešće ćemo na dlaci i koži psa pronaći buhin izmet. To su male crne točkice koje neupućeni lako zamijene s prljavštinom. Da se doista radi o buhinom izmetu, možemo jednostavno dokazati tako da ga otopimo u kapljici vode na bijelom papiru; voda će zbog probavljene krvi u izmetu poprimiti crvenu boju.

Pozor!
Kod približno 15 % alergičnih pasa tijekom pregleda ne pronađemo buhe ni buhin izmet, no to još uvijek ne isključuje bolest!

LIJEČENJE

UKLANJANJE BUHA SA ŽIVOTINJE

Psa štitimo od buha primjenom odgovarajućih zaštitnih sredstava kao što su ampule, zaštita u obliku tableta, ogrlice protiv parazita ili kupanjem psa šamponom protiv buha. Kada je koža jako zahvaćena, mogu se koristiti i pjene te sprejevi s antiseptičkim i umirujućim djelovanjem. Važno je liječiti sve životinje u kućanstvu (pse, mačke i druge životinje) te zaštitu ponavljati svakih 30 dana odnosno prema uputama veterinara. Budući da se većina buha, kao što je već spomenuto, nalazi u okolini psa, najveću pozornost treba posvetiti uklanjanju i suzbijanju buha u njegovoj okolini.

UKLANJANJE BUHA IZ OKOLINE

Uklanjanje buha iz okoline psa od ključne je važnosti. U stanu nisu zahvaćena samo mjesta gdje pas leži, već i svi prostori u kojima se pas kreće. Ležajeve i deke redovito peremo na 90 °C, a tepihe i podove temeljito usisavamo (iznimno su učinkoviti parni usisavači) svakih nekoliko dana. Time znatno smanjujemo broj buha. Važno je da nakon svakog usisavanja ispraznimo usisavač.

Nakon mehaničkog čišćenja primjenjujemo insekticidna sredstva. Taj posao možemo prepustiti profesionalnim službama ili koristiti insekticide registrirane za uporabu u stanovima i zatvorenim prostorima. Obično ih je potrebno primjenjivati svakih 30 dana. U sanaciji i sprječavanju razmnožavanja razvojnih oblika buha u okolini vrlo pomaže i uporaba ampula koje djeluju i na razvojne stadije buha.

Ako je naš pas imao buhe, potrebno je osigurati i zaštitu psa od unutarnjih parazita, jer buhe mogu prenositi i trakavice!

U prevenciji bolesti najvažnija je redovita zaštita sredstvima protiv vanjskih parazita.

ATOPIJSKI DERMATITIS ili ALERGIJA NA OKOLIŠNE ALERGENE

Atopijski dermatitis je genetski uvjetovana upalna i svrbežna alergijska bolest kože s karakterističnim kliničkim znakovima, koji se javljaju zbog stvaranja alergijskih protutijela na alergene iz okoliša. Najčešći uzroci atopijskog dermatitisa su: izmet grinja, pelud različitih stabala i trava, razne plijesni itd. Alergeni u organizam najčešće ulaze kroz kožu, ali i putem dišnog i probavnog sustava.

Atopijski dermatitis je, odmah nakon preosjetljivosti na ubode buha, druga najčešća alergija kod pasa.

PREDISPONIRANE PASMINE:

Zlatni retriver
Labrador retriver
Shar pei
Zapadnoškotski bijeli terijer
Bostonski terijer
Bokser
Shih tzu
Dalmatinac …

Za atopijski dermatitis je značilno da se pojavljuje kod mladih životinja u dobi od nekoliko mjeseci do tri godine, no može se javiti sve do dobi od 7 godina. Kod pasa starijih od 6 godina javlja se još samo kod približno 10 % pasa, a kod starijih (iznad 10 godina) pojavljuje se samo iznimno.

KLINIČKI ZNAKOVI ATOPIJSKOG PSEĆEG DERMATITISA:

Prvi klinički znak je zasigurno svrbež, najčešće na koži lica, šapa, pazuha i trbuha
Koža je na tim mjestima crvena
Upala kože oko usta
Kasnije se javljaju sekundarne promjene na koži zbog samoozljeđivanja te sekundarnih bakterijskih i gljivičnih infekcija
Ponavljajuće upale ušnih kanala
Upala očnih spojnica i trljanje očiju

Kod čak 40 % pasa bolest je generalizirana, odnosno proširena na cijelo tijelo.

KAKO POSTAVLJAMO DIJAGNOZU?

Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničkog pregleda, isključivanja drugih mogućih bolesti te intradermalnog ili serološkog testiranja (mjerenje količine IgE protutijela protiv određenih alergena). Budući da čak 75 % atopičnih pasa može istodobno biti alergično i na ubode buha ili hranu, to uvelike otežava dijagnostiku atopijskog dermatitisa.

Kada dobijemo pozitivan nalaz na alergiju na pelud različitih trava ili drveća, tegobe su sezonske i u jesenskom razdoblju obično jenjavaju. Kada je riječ o alergiji na grinje, tegobe su prisutne tijekom cijele godine.

LIJEČENJE

Atopijski dermatitis može se liječiti na više različitih načina:

Izbjegavanje kontakta s alergenom: to je svakako najjeftinija i bezopasna metoda, no u praksi je gotovo nemoguća kao samostalni način liječenja.
Antipruritično liječenje (protiv svrbeža): lokalno ili sustavno. Uz pomoć simptomatskih terapija uklanjamo alergene s kože psa i ublažavamo osjećaj svrbeža (kupke i druga sredstva poput pjena i sprejeva). Među učinkovite lijekove za sustavno liječenje atopijskog dermatitisa ubrajaju se antihistaminici, glukokortikoidi, omega-3 i omega-6 masne kiseline te njihove kombinacije (npr. lososovo ulje). Kombinacijom omega masnih kiselina i antihistaminika može se uspješno liječiti do 60 % slučajeva pasa s atopijskim dermatitisom.
Desenzibilizacija ili imunoterapija
Ili kombinacija dvaju ili više načina liječenja.

DESENZIBILIZACIJA ili IMUNOTERAPIJA

Imunoterapija se preporučuje kod pasa kod kojih se ne može izbjeći kontakt s alergenom, kod kojih su znakovi svrbeža prisutni više od 4 do 6 mjeseci u godini te kod kojih lokalno (topikalno) liječenje nije uspješno.

Desenzibilizacija je postupak pri kojem se u laboratoriju, na temelju rezultata serološkog alergijskog testiranja, priprema individualni lijek odnosno „koktel“ alergena koji uzrokuju tegobe kod vašeg psa. Taj individualno pripremljeni pripravak laboratorij isporučuje u obliku potkožnih injekcija, koje se prema posebnom protokolu i u postupno rastućim dozama apliciraju u tijelo psa. Na taj se način imunološki sustav psa postupno upoznaje s alergenima te se time smiruje i priprema da s vremenom postane neosjetljiv na njih i više ne stvara alergijska protutijela.

Većina životinja zahtijeva doživotnu terapiju. Prema nekim podacima, desenzibilizacija je uspješna u približno 70 % slučajeva.

Večji problem je kadar se pri psu pojavlja več alergij hkrati! Takrat je pomembno dobro sodelovanje z veterinarjem dermatologom in strogo upoštevanje njegovih navodil.

ALERGIJA NA HRANU

Preosjetljivost na hranu je nesezonska svrbežna bolest kože koja je posljedica unošenja jednog ili više alergenskih sastojaka hranom u organizam. To je treća najčešća bolest među alergijskim bolestima kože kod pasa.

Može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi psa! To ne znači da, ako je pas cijeli život jeo istu hranu, u budućnosti ne može razviti alergijsku reakciju na nju.

Najčešći alergeni u hrani su proteini (meso), a rjeđe se pojavljuju alergije na konzervanse, aditive i pšenicu. Najčešće su alergije na govedinu, mliječne proizvode, piletinu i janjetinu. Reakcija na konzumiranu hranu može biti trenutna (nekoliko minuta ili sati) ili odgođena (više sati ili čak dana).

KLINIČKI ZNAKOVI ALERGIJA NA HRANU

Prvi znak je svrbež! Može se pojaviti na bilo kojem dijelu tijela, no češći je u području pazuha i prepona, bokova, bedara i prsnog koša.
Životinja liže i grize šape
Ponavljajuće upale ušnog kanala kod pasa
Klizanje po stražnjici
Probavne tegobe: vjetrovi, nadutost, pretjerano napinjanje, tvrda stolica, proljev, učestalo pražnjenje crijeva (ako životinja ide na WC 4 puta dnevno, to je sigurno neprihvatljivo), mršavljenje

POSTAVLJANJE DIJAGNOZE

Kada se sumnja na alergiju na hranu, intradermalni i serološki testovi nemaju značaj! Trenutno je jedini pouzdan način dijagnoze propisivanje tzv. elimnacijske dijete u trajanju od 2 do 3 mjeseca.

ELIMINACIJSKA DIJETA

Za postavljanje dijagnoze preosjetljivosti na hranu koristi se tzv. elimnacijska ili izlučiva dijeta. U ovom je koraku važno dobiti od vlasnika psa detaljne informacije o dosadašnjoj prehrani. Osim glavnih sastojaka, važno je znati što je pas dobivao kao nagradu, poslasticu (vrste psećih grickalica) i što je povremeno bilo na njegovom jelovniku (npr. mlijeko, jaja…).

Psa je potrebno staviti na strogu prehranu s vrstom proteina koju nikada prije nije jeo, što je obično meso konja, kunića ili divljač, a mogu poslužiti i riba ili patka. Kupljena hrana mora biti 100 % monoproteinska (sadrži samo jednu vrstu mesa) i preporučljivo samo jednu vrstu ugljikohidrata.

Alternativno se može koristiti i veterinarska dijeta za pse s alergijama. Takve dijete su hidrolizirane, što znači da su proteini obrađeni i razgrađeni na tako male dijelove da ne izazivaju imunološki odgovor i alergijsku reakciju.

Pas mora biti na strogoj dijeti najmanje 10 do 13 tjedana, tijekom kojih ne smije dobiti nikakvu drugu hranu, poslastice ili dodatke prehrani – ništa!

Stanje se obično počinje poboljšavati nakon otprilike 3 tjedna stroge elimnacijske dijete.

PROVOKACIJSKA DIJETA

Nakon 10 do 13 tjedana stroge elimnacijske dijete, psa se, prema uputama veterinara, počinje postupno vraćati na staru hranu. Ovo se naziva provokacijska dijeta. Tijekom ovog razdoblja psa pomno promatramo i pratimo njegov odgovor.

Ako je pas alergičan na hranu, simptomi koje je imao prije ponovno će se pojaviti. Tegobe se mogu javiti već 12 sati nakon izlaganja staroj hrani, obično u 2 do 7 dana, a ponekad i tek nakon 10 do 14 dana. Time se potvrđuje alergija na hranu.

Nakon dokazivanja alergije, pas se vraća na prethodnu elimnacijsku dijetu.

Vrlo rijetko se dogodi da pas razvije preosjetljivost na novu dijetu. Ako se to dogodi, cijeli postupak dijagnostike mora se ponoviti.

Svrbež uzrokovan provokacijskom dijetom obično nestaje unutar 5 do 7 dana.

TERAPIJA

Kada eliminacijska dijeta potvrdi da je pas alergičan na određeni sastojak hrane i kada je na novoj dijeti zdravstveno stanje psa uredno, nastavljamo hranjenje isključivo tom dijetom. Pas se hrani samo vrstom mesa koja je korištena tijekom dijete.

Posebnu pažnju treba posvetiti sekundarnim bakterijskim i gljivičnim infekcijama, koje su vrlo česte. One pojačavaju svrbež i dovode do samoozljeđivanja (intenzivno lizanje i griženje).

Ako je stanje ozbiljno, pas se uz dijetu liječi i protumikrobnim lijekovima (antibioticima) te kortikosteroidima, koji imaju imunosupresivni učinak i smiruju svrbež.

Također, psa se kupa antiseptičkim šamponom ili se primjenjuju antiseptički sprejevi i pjene na zahvaćena područja. U ovom razdoblju preporučuje se i zaštitni ovratnik ili zaštitna odjeća kako bi se spriječilo lizanje i griženje.

ALERGIJA NA UBODE INSEKATA

Baš kao i kod ljudi, kod pasa se mogu pojaviti alergije na ubode insekata poput osa, pčela, stršljena itd. Kod pasa su ubodi insekata prilično česti, jer svojim njuškama istražuju sve oko sebe, trče po travi ili čak love insekte, pritom se neizmjerno zabavljaju.

Međutim, nakon uboda insekta može doći do alergijske reakcije, koja može biti od blage do teške, pa čak i anafaktičkog šoka, što je najteži oblik alergijskog odgovora na ubod.

GDJE SU UBODI NAJČEŠĆI?

Ubodi insekata najčešće se javljaju na šapama, njuški, ustima i jeziku, glavi te donjim dijelovima tijela.

KLINIČKI ZNAKOVI:

Nakon uboda životinja može zavijati, a ako je ubod na njušci ili jeziku, pas odmah počinje lizati i sliniti se.
Kod alergijske reakcije, mjesto uboda vrlo brzo oteče; budući da su ubodi u području glave, njuške ili jezika najčešći, dolazi do jakih oteklina tih dijelova, što se naziva angioedem.
Može oteći i jezik i nosna sluznica, što može dovesti do otežanog disanja.
Anafilaktički šok je rijedak kod pasa, ali predstavlja najteži oblik alergijske reakcije, pri kojem pas može kolabirati.

KAKO REAGIRATI?

Čim posumimo, da je psa ubodla žuželka (najpogosteje na glavi, njuški ali jeziku), odprite mu usta ali pregledajte područje uboda. Ponekod je želo lahko še vedno v koži i izlučuje otrov. Ako je moguće, želo čim prije uklonite.

Če pas začne hitro otekati, je nujno takojšnje veterinarsko posredovanje! Kontaktirajte najbližu veterinarsku ambulantu, objasnite što se dogodilo i da ste na putu, da se mogu pripremiti i osigurati odgovarajuće lijekove za smirivanje alergijske reakcije.

Če je vaš pas alergičen na ubode insekata, veterinar vam lahko predpiše zdravila, ki jih morate vedno imeti pri roki, tudi za potovanja, da lahko psu nudite prvo pomoč odmah.

KONTAKTNI ALERGIJSKI DERMATITIS

To je rijetka, umjerena svrbežna upala kože koja se obično pojavljuje na područjima s tanjom dlakom. Kontaktni alergijski dermatitis može biti sezonski ili nesezonski, ovisno o alergenu koji ga izaziva.

KLINIČKA SLIKA

Akutne promjene na koži: crvenilo, makule (promjene na koži s promijenjenom bojom), papule, mjehurići i druge promjene koje nastaju zbog autotraumatskog oštećenja ili sekundarnih infekcija.

DIJAGNOZA

Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničkog pregleda i testiranja na kontaktne alergene.

Klara Krek, dr. vet. med.

KLINIČKI ZNAKOVI KOJI SE POJAVLJUJU PRI ALERGIJAMA:

Koja je najčešća alergija kod pasa?