Dolazak mačića u novi dom | Što vam je potrebno za mladog mačka?
Pročitaj više
Mala, dlakava loptica, s dugim ušima, kratkim repom, velikim zubima i snažnim stražnjim nogama – to su kunić i zec. Na prvi pogled izgledaju slično, ali u stvarnosti su dvije potpuno različite životinjske vrste. Domaći kunić postaje sve popularniji kao kućni ljubimac, ali ga se često naziva zec, zečić, što zapravo nije ispravno. Među divljim zekom i domaćim kunićem postoji mnogo razlika, stoga je važno poznavati ih i koristiti ispravne nazive. Pogrešno imenovanje često dovodi i do pogrešnih izraza za njihova boravišta i kaveze, poput „zecnjaka“ itd.
Oboje spadaju u isti red lagomorfa (Lagomorpha) i istu porodicu zečeva (Leporidae) – zečevi i kunići, ali kao što smo već napisali, radi se o potpuno različitim životinjskim vrstama. Kunići koje često imamo doma kao kućne ljubimce potječu od europskog divljeg kunića (lat. Oryctolagus cuniculus). Zec je divlja životinja, nije domaćin i ne može se pripitomiti. Kuniće se ponekad svrstava među glodavce; nekada su doista pripadali redu glodavaca (lat. Rodentia), ali istraživanja su pokazala da zbog anatomskih karakteristika to nije točno, pa su ih svrstali u red lagomorfa, kojem pripadaju i zečevi.
KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU KUNIĆA I GLODAVACA?
Kao što je već rečeno, kunići su nekada pripadali redu glodavaca, ali su zbog anatomskih karakteristika koje ih razlikuju od glodavaca svrstani u red lagomorfa, kojem pripadaju i divlji zečevi. Kod glodavaca je karakteristično da imaju dva sjekutića u gornjoj čeljusti, dok domaći kunići imaju četiri sjekutića. Iza prednja dva sjekutića nalaze se još dva manja sjekutića.
VELIČINA KUNIĆA I ZECA
Kunić i zec se međusobno prilično razlikuju već po veličini. Kunići narastu otprilike od 20 do 40 cm, ovisno o pasmini, dok je divlji zec veći i mjeri od 40 do 60 cm. Tjelesna težina kunića iznosi između 0,5 kg i otprilike 5 kg, dok zečevi teže oko 5 kg. Razlikuju se i po duljini ušiju: domaći kunići imaju kratke uši, a zečevi prilično duge.
PARIVANJE, VELIČINA LEGALA I MLADIĆI
Iako pripadaju istom redu, činjenica da divlji zec i domaći kunić imaju različit broj kromosoma dodatno potvrđuje da su zaista različiti te da među njima nije moguće parenje.
Kunić i zec se razlikuju i po veličini legala i mladunaca. Domaći kunić može imati 6–7 legala godišnje s po 4 do 6 mladunaca. Mladunci su po rođenju goli, slijepi i gluhi, a majka im prije poroda gradi gnijezdo od slame i dlake. Mladunce majka odbija otprilike u dobi od 3 tjedna.
Zečevi pak imaju 3–4 legla godišnje s po 1 do 6 mladunaca. Mladunci (mali zečići) su po rođenju u velikoj mjeri prepušteni sami sebi; majka im ne gradi gnijezdo, pa se rađaju već odlakani, vide i čuju. Majka zečeva ih odbija u dobi od otprilike 17 dana.
|
|
DOMAČI KUNIĆ |
DIVLJI ZEC |
|
RED |
Lagomorfi (Lagomorpha) |
Lagomorfi (Lagomorpha) |
|
PORODICA |
Zeci i kunići (Leporidae) |
Zeci i kunići (Leporidae) |
|
VELIČINA |
20-40cm |
40-60cm |
|
TEŽINA |
0,5-5kg |
5kg |
|
BROJ KROMOSOMA |
44 |
48 |
|
NAČIN ŽIVOTA |
U kolonijama |
Žive u parovima ili su samotnjaci. |
|
STANIŠTE |
Kopa rupe i tunele u zemlji |
Žive na otvorenom prostoru, na poljima. |
| ŽIVOTNI VEK |
8-10 godina (ponekad više) |
Obično 5 godina (žive i 12-13 godina). |
|
BROJ LEGALA GODIŠNJE |
6-7 |
3-4 |
|
BROJ MLADIĆA PO LEGLO |
4-6 |
1-6 |
|
OSOBINE MLADIĆA PRI ROĐENJU |
Goli, slijepi i gluhi |
Dlakati, vide i čuju. |
NAČIN ŽIVOTA ZAJCEVA I ZEČEVA
Domaći zečevi su naviknuti na život u kolonijama, rado kopaju rovove i tunele pod zemljom, dok divlji zečevi žive samotno ili u parovima na polju, na otvorenom prostoru. Zečevi žive 8–10 godina, često i više, dok je životni vijek divljih zečeva rijetko 5 godina (iako mogu živjeti i 12–13 godina).
PREHRANA ZEČEVA I KUNIĆA
Osnovna prehrana kunića i zečeva je vlaknasta hrana – sijeno! Kunići i zečevi imaju poseban probavni trakt, za koji je važno da je stalno “pun”, tj. da stalno jedu, grizu i žvaču. Sijeno je važno i za pravilno trošenje njihovih zuba, jer im zubi stalno rastu, a grizanjem i žvakanjem sijena pravilno se troše. Nepravilan zagriz kod kunića može biti i urođen, ali je to znatno rjeđe nego stečena malokluzija zbog nepravilne prehrane.
Kuniću kao dodatak možemo ponuditi pelete od trave, ali se svakako treba izbjegavati sve vrste žitarica s visokim glikemijskim indeksom. Kao poslasticu možemo im ponuditi različite suhe biljke i začinsko bilje (sušeni maslačak, livadske biljke, sušeni peršin, sušeni kopriva, sušeni korijen maslačka…), a vrlo vole i svježi maslačak, peršin, mrkvu, jabuku te grančice voćaka (npr. grane jabuke).
Treba izbjegavati sve kupusnjače (npr. kupus, cvjetača, kelj…), jer uzrokuju probavne probleme kod kunića, pa čak i smrt.
