Kako pomoći ljubimcima u stresnim situacijama (petarde, vatromet)
Pročitaj više
Znatiželjne i druželjubive životinje – to su domaće štakore, koji postaju sve popularniji kućni ljubimci. Iako na pomisao na štakore mnogi odmah pomisle na divlje štakore, koji se smatraju životinjama kanalizacijskih sustava, prljavima i prenositeljima raznih bolesti, domaći štakori su prava suprotnost. Domaći štakori su vrlo druželjubivi i simpatični, zbog čega postaju sve popularniji među ljudima.
Štakori spadaju u razred sisavaca (Mammalia), red glodavaca (lat. Rodentia), u porodicu miševa (lat. Muridae) i rod štakora (lat. Rattus). U rod štakora ubrajamo 56 različitih vrsta štakora, od kojih su najpoznatiji:
-
sivi ili smeđi štakor (Rattus norvegicus)
-
crni štakor (Rattus rattus)
Štakore svrstavamo među glodavce zbog njihovih zuba koji im rastu cijeli život.
IZVOR DOMAĆEG ŠTAKORA
Domaći štakor (Rattus norvegicus domesticus) potječe od smeđeg ili norveškog štakora (Rattus norvegicus). Njihova prvotna domovina je Azija, odakle su se proširili po cijelom svijetu – osim na Antarktiku. Štakore su počeli udomaćivati u 19. stoljeću u Velikoj Britaniji, kada su lovili albino primjerke zbog njihovog izgleda. Za razliku od divljih štakora, domaći štakori su veći, manje agresivni i plodniji.
ŠTAKOR KAO KUĆNI LJUBIMAC
Domaći štakori su vrlo druželjubivi, znatiželjni i aktivni, posebno noću (noćne životinje), zbog čega veći dio dana spavaju. To su vrlo društvene životinje koje u prirodi žive u kolonijama, pa je važno uzeti to u obzir kada štakora odaberemo kao kućnog ljubimca, jer se u samotnosti ne osjeća dobro.
Domaći štakori rijetko grizu, obično samo kad su prestrašeni ili imaju bolove. Uvijek budite pažljivi prilikom rukovanja. Prije nego što ga izvadite iz kaveza, provjerite je li zaista budan, jer veći dio dana spavaju. Štakora nikada ne hvatamo za kožnu nabor vrata, jer ga time nepotrebno uznemiravamo. Ispravan način držanja je da ga jednom rukom nježno obuhvatimo oko zdepastog tijela ispred prednjih nogu, a drugom rukom podupremo stražnji dio tijela i stražnje udove. Štakora nikada ne hvatamo ili vucimo za rep, jer je osjetljiv i lako se može ozlijediti.
TIJELNE ZNAČAJKE ŠTAKORA
Štakori imaju karakteristično zdepasto tijelo prekriveno mekanom dlakom, koja može biti različitih boja (jednobojna – smeđa, siva, crna, bijela, ili s različitim šarama), različite duljine i teksture. Postoje štakori s ravnom ili kovrčavom dlakom, dugom ili kratkom dlakom, pa čak i potpuno bez dlake. U području gornje usnice na njušci i na kapcima imaju jake osjetilne dlačice.
Imaju dva para udova, pri čemu su stražnji udovi duži od prednjih. Na prednjem paru imaju 4 prsta, a na stražnjem 5 prstiju. Također su karakteristični po dugom repu, koji je slabije dlakav i rožnat. Imaju mala uška prekrivena nježnom dlakom. Vrlo dobro čuju i njuh im je razvijen; čuju čak i ultrazvučne frekvencije, koje koriste i za međusobnu komunikaciju.
Oči im djeluju ispupčeno zbog plitkih očnih duplji; slabije vide, posebno bijeli ili albino štakori. Imaju stalne sjekutiće koji neprestano rastu i mogu biti narančaste, žute ili bijele boje.
Samci su veći od ženki. Duljina tijela u prosjeku iznosi 23–28 cm, a rep dodatnih 18–23 cm. Tjelesna masa domaćih štakora kreće se između 400 i 800 g.
RAZMNOŽAVANJE ŠTAKORA
Štakori se razmnožavaju tijekom cijele godine (to su poliestrične životinje). Spolno sazrijevaju između 6. i 8. tjedna života. Spolni ciklus traje 4–5 dana, a estrus oko 14 sati. Nakon oplodnje, trudnoća traje 21–23 dana.
Ženka prije poroda priprema gnijezdo za svoje mlade. Štakor rodi 6–16 mladunaca, koji su goli, slijepi i gluhi. Pri rođenju teže 4–7 g. Ženka ih doji 21 dan. Već 24 sata nakon poroda kod ženki se može ponovno pojaviti estrus.
KAKO RAZLIKOVATI SPOL KOD ŠTAKORA?
Spol se može razlikovati već kod mladunaca starosti tjedan dana, i to prema udaljenosti između analnog i genitalnog otvora. Ta udaljenost iznosi približno 5 mm kod mužjaka, a 2,5 mm kod ženki.
Kod odraslih mužjaka jasno su vidljiva testisi. Budući da je ingvinalni kanal kod njih uvijek otvoren, testisi se mogu pri hladnoći povući natrag u kanal i tada ih ne možemo vidjeti.
Spol se može razlikovati i prema bradavicama – ženke imaju 6 parova bradavica, dok ih mužjaci nemaju.
SMJEŠTAJ I NJEGA DOMAĆIH ŠTAKORA
Štakori su vrlo druželjubive i društvene životinje, zato je najbolje smještati ih u paru ili u skupinama. Najbolje je odabrati štakore istog spola i iz istog legla, a kad se odlučimo kombinirati štakore iz različitih legla, potrebno je biti oprezan! Odrasli mužjaci mogu biti vrlo agresivni prema drugim mužjacima.
Za štakore je vrlo važna temperatura smještaja, jer su osjetljivi na visoke temperature – ne mogu se znojiti i lako mogu doživjeti toplinski udar. Optimalna temperatura za njih je između 18–26°C. Obratite pažnju i na položaj kaveza – ne smije biti na izravnoj sunčevoj svjetlosti niti na propuhu, a također treba osigurati mirno okruženje.
Primjeren smještaj su kavezi s plastičnim dnom i žičanim stranicama ili stakleni terarij s mrežastim pokrovom, kako bi štakori dobili dovoljno svježeg zraka. Kavez za štakore trebao bi biti dovoljno velik i prostran; preporučljivo je da bude što viši i da ima police na različitim visinama, jer to potiče kretanje i aktivnost.
POSTAVLJANJE PODLOGE I NJEGA ŠTAKORA
Za podlogu koristimo stelju za glodavce koja mora biti dobro upijajuća, ne praši i naravno, ne smije biti pljesniva. Primjerene podloge su piljevina, stelja od kukuruznih klipova, konoplja ili lanena vlakna.
Budući da štakori vole graditi, ponudimo im i materijal za izgradnju gnijezda, poput sijena, usitnjenog papira i slično. U kavez postavimo i skrovišta, najbolje drvena, kako bi ih mogli gristi i tako brusiti zube. Za obogaćivanje okoline dodajemo im i razne igračke za štakore (tuneli, viseće mreže, ljestve, igračke za grizenje, kotač za trčanje). Važno je birati igračke koje su sigurne za njih. Pod nadzorom ih možemo puštati i izvan kaveza kako bi se razgibali.
Briga o higijeni izuzetno je važna za očuvanje zdravlja štakora. Kavez čistimo redovito, barem dva puta tjedno, kako bismo uklonili izmet i urin. Kavez također redovito dezinficiramo.
PREHRANA ŠTAKORA
Štakori su po prirodi svejedi (omnivori), što znači da se hrane hranom biljnog i životinjskog porijekla. Riječ omnivor dolazi od latinskih riječi omni (sve) i vorare (jesti).
Hranimo ih komercijalno pripremljenom hranom za štakore, pri čemu je važno da hrana sadrži 20–27% proteina i oko 4% masti. Kada biramo odgovarajuću hranu, najbolje je odabrati hranu u obliku peleta, jer na taj način sprječavamo selektivno hranjenje i odvajanje hrane.
Za poslasticu im možemo ponuditi male količine voća i povrća, a za posebnu nagradu vrlo će se razveseliti komadiću tvrdo kuhanog jajeta. Štakori su skloni debljanju, stoga izbjegavamo poslastice s puno masti (razni orašasti plodovi) ili s puno šećera.
Za hranjenje je najbolje koristiti keramičke posudice, koje su dovoljno teške da ih ne mogu prevrnuti. Također je važna dovoljna količina svježe vode svaki dan, najbolje u pojilicama koje čistimo svakodnevno.
ZDRAVLJE ŠTAKORA
Zdravi štakori su živahni, znatiželjni, zanimaju se za okolinu, imaju dobar apetit i redovito vrše nuždu. Kod zdravih domaćih štakora sluznice su ružičaste, bez iscjetka i odgovarajuće vlažne. Dlaka je sjajna, uredna i čista.
Najčešći zdravstveni problemi kod štakora uključuju probleme sa zubima, očima, kožom, dišnim, mokraćnim i probavnim sustavom, te tumore na mliječnim žlijezdama.
Najčešći problem sa zubima je nepravilni zagriz, koji može nastati zbog nepravilne prehrane, ozljeda ili genetske predispozicije. Ako štakor ima problema sa zubima, primijetit ćemo da se slini, teško jede i mršavi. Preporučuju se redoviti veterinarski pregledi, a kod štakora s problemima to je svakih 4–5 tjedana. Veterinar po potrebi može izvršiti korekciju zuba. Ne zaboravimo štakorima u kavezu osigurati dovoljno odgovarajućeg materijala za grizenje kako bi pravilno trošili sjekutiće.
Česte su i bolesti probavnog sustava, osobito proljevi i enteritisi, koji nastaju zbog nepravilne prehrane, naglih promjena hrane, primjene antibiotika, infekcija (virusi, bakterije) ili parazitskih infestacija. Kod štakora primjećujemo gubitak apetita, proljev, mršavljenje, nezainteresiranost za okolinu, bolan i tvrd trbuh na dodir te povišenu tjelesnu temperaturu. U takvim slučajevima nužan je posjet veterinaru.
Najčešće bolesti očiju kod štakora uključuju upalu suznih žlijezda (uzrokovana koronavirusom), upalu očne spojnice zbog bakterijskih infekcija, kromodakrioreju ili “krvave suze” (posljedica smanjenog održavanja dlake oko očiju i povećane proizvodnje porfirina u Harderovoj žlijezdi zbog stresa). Primjećuje se iscjedak oko očiju koji se ne smije miješati s krvlju. Kod štakora se također mogu pojaviti siva mrena, zelena mrena, smanjene oči, a kod starijih štakora, zbog prekomjerne umjetne rasvjete, atrofija mrežnice i sljepoća.
Bolesti dišnog sustava su među najčešćim bolestima kod štakora. Najčešće nastaju zbog neprimjerene podloge (prašnjava ili pljesniva), preniske temperature, lošeg prozračivanja ili nepravilnog čišćenja kaveza (povećana količina amonijaka u zraku), te virusnih ili bakterijskih infekcija. Simptomi uključuju iscjedak iz nosa, otežano disanje, kašalj, kihanje, hrkanje, piskanje, mršavljenje i “krvave suze”.
Vrlo česta bolest su i tumori mliječnih žlijezda kod nesteriliziranih ženki, ali se mogu pojaviti i kod mužjaka. Tumori se mogu pojaviti već prije navršene godine dana. Većinom su benigni, obično ih je više i mogu biti vrlo veliki. Primjećujemo povećane mliječne komplekse, koji su bezbolni i hladni na dodir. Liječenje je kirurško. Kod ženki se mogu spriječiti sterilizacijom prije spolne zrelosti.
