Mokraćni kamenci kod pasa
Pročitaj više
Odpoved ledvic pri psu ali mački je bolezensko stanje, pri katerem ledvica ne zmorejo več opravljati svoje funkcije.
Bubrežna insuficijencija kod psa ili mačke je stanje u kojem bubrezi više ne mogu obavljati svoju funkciju. Bubrezi su vrlo važan organ koji obavlja sljedeće funkcije:
-
pročišćuju metabolite iz krvi koji se izlučuju urinom
-
održavaju ravnotežu elektrolita u tijelu
-
reguliraju status tekućine u tijelu
-
oslobađaju važne hormone odgovorne za stvaranje crvenih krvnih stanica (eritrocita)
Kada dođe do oštećenja, bubrezi više nisu sposobni obavljati svoje zadatke. Do bubrežne insuficijencije može doći zbog vrlo različitih razloga, poput trovanja, posljedica raznih drugih bolesti ili urođenih bolesti koje oštećuju bubrežno tkivo.
Razlikujemo dva oblika zatajenja bubrega:
Akutno zatajenje bubrega kod psa ili mačke
Akutno zatajenje bubrega je oblik zatajenja bubrega koja nastaje naglo. Obično je akutni oblik posljedica trovanja ili infekcije. Funkcija bubrega se naglo pogoršava (u nekoliko sati ili dana) i znakovi bolesti se brzo razvijaju. Životinja mokri manje ili potpuno prestaje proizvoditi urin.
Kronično zatajenje bubrega kod psa ili mačke
Kronično zatajenje bubrega kod mačaka ili pasa je oblik zatajenja bubrega koji se razvija postupno, tijekom nekoliko tjedana, mjeseci ili godina. Najčešće je kronično zatajenje bubrega posljedica degenerativnih promjena na bubrezima. Kod životinje dugo vremena ne uočavamo nikakve vanjske znakove bolesti.
Uzroci zatajenja bubrega
Najčešći uzroci zatajenja bubrega su:
-
PRIROĐENE BOLESTI: radi se o bolestima bubrega s kojima životinja dolazi na svijet. To može biti nepravilni razvoj bubrega u fetusu, nastanak cista na bubrezima ili čak odsutnost jednog bubrega – njegov razvoj se nije dogodio. Sva ta stanja dovode do nepravilnog funkcioniranja bubrega.
-
STARAČKA DEGENERACIJA BUBREGA: zbog procesa starenja, bubrežne stanice odumiru, tkivo počinje propadati i posljedično ne može obavljati svoju funkciju. Kod pasa je upravo staračka degeneracija najčešći uzrok zatajenja bubrega.
-
BAKTERIJSKE BOLESTI: patogene bakterije uzrokuju upalu bubrega i posljedično propadanje bubrežnog tkiva. Životinja se može zaraziti opasnim bakterijama pijenjem kontaminirane vode ili plivanjem u njoj.
-
OTROVANJA: unos toksičnih tvari koje su opasne za bubrege i izazivaju njihovo uništenje. Među otrovnim tvarima za bubrege su ljiljani, čokolada, grožđice, grožđe, antifriz, ibuprofen, aspirin itd. Ovi otrovi mogu toliko oštetiti bubrege da ih potpuno unište.
AKUTNO ZATAJENJE BUBREGA KOD PSA I MAČKE
Akutno zatajenje bubrega (Acute Renal Failure – ARF) javlja se naglo, u nekoliko sati ili dana.
Najčešći uzroci akutnog zatajenja bubrega su:
-
UNOŠENJE OTROVA: trovanja su najčešći razlog akutnog zatajenja bubrega kod pasa i mačaka. Za bubrege su vrlo toksični antifriz, razna sredstva za čišćenje, lijekovi za ljude (ibuprofen…), ljiljani itd.
-
POVREDE: teške ozljede zdjelice i slično.
-
TEŽE BAKTERIJSKE INFEKCIJE BUBREGA
-
DEHIDRACIJA: kada pas duže vrijeme nema dovoljno svježe vode.
-
SMANJEN DOTOK KRVI U BUBREGE: srčana insuficijencija, tijekom operativnih zahvata, zbog zastoja srca ili kod nekih drugih srčanih bolesti.
-
ZAČEPLJENJE ILI SUŽENJE MOKRAĆNIH PUTOVA: mokraćni kristali, kamenčići itd.
ZNAKOVI AKUTNOG ZATAJENJA BUBREGA KOD PSA I MAČKE
Simptomi akutnog zatajenja bubrega su:
-
otežano mokrenje
-
povraćanje
-
gubitak apetita
-
apatija
-
teško mokrenje
-
zbunjenost
-
fizičko iscrpljenje
-
gubitak koordinacije
Akutno zatajenje bubrega je ozbiljna bolest koja može ugroziti život vašeg psa ili mačke, stoga savjetujem da pri pojavi gore navedenih simptoma što prije potražite veterinarsku pomoć.
KRONIČNO ZATAJENJE BUBREGA (CKD – Chronic Kidney Disease)
Kod kroničnog zatajenja bubrega radi se o postupnom propadanju bubrežnih tubula. To je bolest koju, nažalost, ne možemo potpuno izliječiti; napredovanje se može usporiti ako se bolest otkrije dovoljno rano. U početku bolest prolazi neprimjetno, jer zdrave bubrežne tubule preuzimaju funkciju onih oštećenih. Budući da zdrave tubule preuzimaju zadatke oštećenih, one su preopterećene i zbog toga također brže propadaju.
Kronično zatajenje bubrega obično se otkrije vrlo kasno, kada je već oštećeno oko 75% bubrega, jer se tek tada kod psa ili mačke pojavljuju simptomi bolesti.
UZROCI KRONIČNOG ZATAJENJA BUBREGA KOD PSA I MAČKE
Uzroci koji mogu dovesti do kroničnog zatajenja bubrega su sljedeći:
-
kronični tubulointersticijski nefritis nepoznatog uzroka (najčešća dijagnoza)
-
kronična upala bubrežnih čašica (pielonefritis)
-
policistična bolest bubrega (prirođena bolest kod perzijskih mačaka)
-
kronični glomerulonefritis
-
prekomjerna količina kalcija u krvi
-
kronična opstrukcija bubrežnih kanala (hidronefroza)
-
amiloidoza (nasljedna kod pasa pasmine Shar-Pei)
-
nasljedne bolesti i razvojne poremećaje
-
kronična trovanja
-
rak
-
visok krvni tlak
TOK BOLESTI
Kao što je već spomenuto, bubrezi imaju brojne važne funkcije u organizmu, a zbog bolesti dolazi do njihovih poremećaja ili nemogućnosti obavljanja tih funkcija.
Priznate su sljedeće bubrežne funkcije:
-
Regulatorna funkcija: dolazi do poremećaja u reapsorpciji i sekreciji vode i elektrolita, što posljedično izaziva poremećaje u acidobaznoj ravnoteži.
-
Endokrina funkcija: smanjena je produkcija hormona koji potiče stvaranje novih crvenih krvnih stanica i aktivnog vitamina D, odnosno eritropoetina. Posljedice nedostatka eritropoetina su anemija i manjak kalcija u krvi.
-
Ekskretorna funkcija: u krvi se zadržavaju otpadne tvari (ureja, kreatinin, mokraćna kiselina, amonijak…), što uzrokuje nastanak određenih simptoma bolesti i promjena u krvi.
-
Degradativna funkcija: poremećena je razgradnja određenih tvari u organizmu, većinom hormona, što vodi do metaboličkih poremećaja.
Oštećene bubrežne tubule zbog degenerativnih promjena nadomještaju zdrave tubule, no dugoročno im se skraćuje životni vijek jer moraju raditi prekomjerno kako bi nadomjestile uništene tubule.
Kada je oštećen određeni broj tubula, bolest napreduje iako uklonimo uzrok.
Na napredovanje bubrežne insuficijencije utječu i povećana koncentracija fosfora u krvi, povećana razina paratireoidnog hormona, povišen krvni tlak, infekcija mokraćnog sustava, dehidracija te poremećaji u ravnoteži elektrolita i acidobaznom stanju.
Kada propadne oko 67% bubrežnih tubula, bubrezi gube sposobnost koncentriranja urina. Životinja izlučuje velike količine razrijeđenog urina, pa mora nadoknaditi gubitak tekućine povećanim unosom vode. Mali broj životinja može donekle zadržati funkciju koncentriranja urina unatoč napredovanoj bolesti.
IRIS KLASIFIKACIJA
Pacijente s kroničnim zatajenjem bubrega (CKD) dijelimo prema IRIS klasifikaciji (International Renal Interest Society) u 4 stupnja. Stupanj zatajenja bubrega određuje se prema izmjerenim vrijednostima kreatinina u krvi. Što je stupanj zatajenja bubrega viši, to je oštećenje bubrega ozbiljnije, simptomi bolesti izraženiji i klinička slika težja. Prema stupnju se određuje i liječenje.
Dijelimo:
-
Stupanj 1: koncentracija kreatinina je normalna, oštećeno je manje od 75% bubrega, simptomi bolesti obično nisu prisutni
-
Stupanj 2: bubrežne vrijednosti u krvi su blago povišene, prisutni su blagi simptomi bolesti, smanjena je funkcija koncentriranja urina
-
Stupanj 3: bubrežne vrijednosti u krvi su umjereno povišene, simptomi bolesti prisutni, snižena je specifična težina urina
-
Stupanj 4: bubrežne vrijednosti u krvi su visoke, prisutni su teški simptomi bolesti, oštećeno je više od 90% bubrega
U posljednjih nekoliko godina počeo se koristiti i parametar SDMA, kojim se može preciznije odrediti stupanj zatajenja bubrega.
Prema stupnju CKD može se okvirno procijeniti očekivano preživljavanje: kod stupnja 1 preko 400 dana, kod stupnja 2 između 200 i 400 dana, kod stupnja 3 između 110 i 200 dana, a stupanj 4 je završni stupanj – psi u prosjeku imaju još 14 do 80 dana.
SIMPTOMI KRONIČNOG ZATAJENJA BUBREGA
Simptomi CKD su:
-
pojačano pijuckanje
-
pojačano mokrenje
-
gubitak tjelesne težine
-
loša tjelesna kondicija
-
blijede sluznice
-
pospanost i smirenost
-
gubitak apetita i depresija, zbog nakupljanja metabolita u tijelu
-
povišen krvni tlak (može doći do odvajanja mrežnice i životinja može oslijepiti)
-
moguća pojava krvi u urinu
-
mogući zadah po urinu
-
čirevi u usnoj šupljini i probavnom sustavu
-
pojačano slinjenje, povraćanje i/ili proljev
-
u završnoj fazi mogu se pojaviti i neuroloski simptomi (tremor, epileptični napadi, poremećaji svijesti, promjene u ponašanju…)
KAKO POSTAVITI DIJAGNOZU CKD?
Dijagnozu kroničnog zatajenja bubrega veterinar postavlja na temelju anamneze, kliničkog pregleda, laboratorijskih pretraga i dodatnih dijagnostičkih postupaka (UZ, RTG…).
Pretrage krvi
Hemogram ili opća krvna slika može pokazati neregenerativnu anemiju. Biokemijskim pretragama krvi moguće je utvrditi povišene vrijednosti kreatinina, uree, SDMA i fosfora. Također se prati koncentracija kalija i ukupnog kalcija, koji mogu biti u granicama normale, povišeni ili sniženi.
Pretrage urina
Prilikom pregleda urina veterinar će provjeriti specifičnu težinu urina, koja je kod CKD obično smanjena, a može se uočiti i veća količina proteina u urinu. Ako veterinar pronađe upalne stanice i bakterije, to upućuje na infekciju mokraćnog sustava.
Ultrazvuk i rendgen
Pomoću slikovnih tehnika, kao što su rendgen i ultrazvuk, veterinar može provjeriti veličinu bubrega, njihov oblik, strukturu i druge promjene.
LIJEČENJE CKD I PROGNOZA
Prognoza i liječenje kroničnog zatajenja bubrega ovise o stupnju zatajenja. U svakom slučaju pokušavamo otkriti uzrok i ukloniti ga, naravno ako je to moguće. Ako uzrok nije moguće ukloniti, odgovarajućom terapijom nastojimo usporiti napredovanje bolesti. Uz pravilnu terapiju, pacijenti s CKD mogu živjeti još dugo vremena.
Liječenje:
-
Terapija tekućinom (infuzija)
-
Antibiotska terapija u slučaju infekcije mokraćnog sustava
-
Svježa pitka voda mora biti uvijek dostupna
-
Odgovarajuća veterinarska bubrežna dijeta: u našoj internetskoj trgovini dostupna je široka ponuda dijeta za bubrežne bolesti različitih proizvođača (Monge, Royal Canin, Brit, Trovet, Hill’s, Happy Dog…). Bubrežne dijete sadrže manje količine proteina, fosfora i natrija, a dodani su kalij, omega-3 nezasićene masne kiseline i alkalizirajuće tvari. Bubrežna dijeta dokazano produljuje životni vijek životinja s kroničnim zatajenjem bubrega.
-
Veziva fosfora: ako je koncentracija fosfora u krvi unatoč dijeti povišena, preporučuje se dodavanje veziva fosfora u hranu.
-
Prehrambeni dodaci za podršku bubrezima
-
Lijekovi protiv mučnine i lijekovi za želudac: pacijenti s zatajenjem bubrega često gube apetit, osjećaju mučninu i mogu povraćati; navedeni lijekovi ublažavaju te tegobe.
-
Eritropoetin: koristi se za liječenje anemije
-
Lijekovi za snižavanje krvnog tlaka: kod povišenog krvnog tlaka
U kasnijim fazama kroničnog zatajenja bubrega, odgovarajuću hidrataciju možemo održavati subkutanim davanjem tekućine svakih 1–3 dana, što vlasnik, uz prethodna uputstva veterinara, može obavljati i kod kuće.
HRANA ZA PSE I MAČKE S ZATAJENJEM BUBREGA
U slučaju kroničnog zatajenja bubrega preporučujem:
-
Veterinarska dijeta za podršku bubrezima: za pse je dostupna [ovdje], a za mačke [ovdje]
-
Vlažna veterinarska dijeta: vlažna hrana sadrži manju količinu fosfora nego suha hrana. Važno je da hrana sadrži visokokvalitetne proteine. Vlažnom hranom održavamo i odgovarajuću razinu vode u organizmu, čime osiguravamo pravilnu hidrataciju psa.
-
Dodatak nezasićenih masnih kiselina (omega-3): doprinosi boljoj filtraciji u bubrezima, dostupno [ovdje]
-
Dodavanje kalija u hranu: postoje prehrambeni dodaci za nadomještanje kalija, jer se kod kronične bolesti bubrega kalij ne resorbira natrag, pa se više izlučuje i dolazi do njegovog manjka u organizmu.
Kao veterinar, savjetujem da kod starijih pasa jednom godišnje obavljate preventivne preglede krvi i urina, jer se bolesti bubrega mogu otkriti u vrlo ranoj fazi, još prije pojave simptoma, a liječenje je naravno tada i uspješnije.
Klara Krek, dr.vet.med.
