Mokraćni kamenci kod pasa

Mokraćni kamenci vrlo su čest zdravstveni problem kod pasa. Kamenci nastaju kristalizacijom soli zbog vrlo različitih čimbenika.

KAKO NASTAJU MOKRAĆNI KAMENCI?

Proces nastajanja mokraćnih kamenaca naziva se urolitijaza, pri čemu dolazi do taloženja različitih vrsta minerala u mokraćnom mjehuru. Postoji više čimbenika, pa ne možemo govoriti o jednom uzroku koji pokreće nastanak kamenaca, već o kombinaciji patofizioloških čimbenika koji povećavaju mogućnost taloženja minerala i nastanka urolita. To su prirođeni i stečeni čimbenici.

STRUVITNI KAMENCI KOD PSA

ŠTO SU STRUVITNI KAMENCI?

Struvitni kamenci su jedna od najčešćih vrsta kamenaca koji se pojavljuju kod pasa. Struvitne kamence ili urolite tvori mineral magnezijev amonijev fosfat heksahidrat. Struvitni kamenci nastaju kada je urin prenasićen magnezijevim, fosfatnim i amonijevim ionima.

UZROCI NASTANKA STRUVITNIH KAMENACA

Do nastanka struvitnih kamenaca dolazi zbog:

• INFEKCIJA MOKRAĆNOG SUSTAVA: kada pas dobije bakterijsku infekciju mokraćnog sustava s bakterijama koje luče ureazu (npr. Enterococcus spp., Proteus spp., Staphylococcus spp.). Ureaza je enzim koji razgrađuje ureu, pri čemu nastaju amonijevi ioni u alkalnom urinu, koji se vežu s fosfatom i magnezijem u struvitni kamen. Takvi struvitni kamenci nazivaju se infektivni struvitni kamenci.

• NEPOZNAT UZROK: struvitni kamenci mogu nastati i iz nepoznatih razloga; takvi kamenci nazivaju se sterilni struvitni kamenci. Oni se vrlo rijetko pojavljuju i njihov nastanak nije uzrokovan bakterijama.

• METABOLIČKI UZROCI: uzroci koji dovode do alkalnog urina. Izuzetno rijetko!

LIJEČENJE STRUVITNIH MOKRAĆNIH KAMENACA

Struvitni mokraćni kamenci se mogu otopiti. Otopina svih vrsta struvitnih kamenaca (sterilnih i infektivnih) vrlo je učinkovita i smanjuje rizik od anestezije, kirurškog zahvata i sličnog. Cilj topljenja kamenaca uz odgovarajuću veterinarsku dijetu je da urin ima:

• pH manji od 6,5

• specifičnu težinu manju od 1020 (odlična mokra dijetna hrana)

• i da bude mikrobiološki negativan

Topljenje infektivnih struvitnih kamenaca traje otprilike 3 mjeseca, dok otapanje sterilnih kamenaca traje 2–5 tjedana.

Terapija struvitnih kamenaca:

• ANTIBIOTSKA TERAPIJA: koristi se kod infektivnih struvitnih kamenaca koji nastaju kao posljedica bakterijske infekcije u mjehuru. Izbor antibiotika temelji se na antibiogramu. Pri liječenju je nužno dugotrajno davanje antibiotika, jer se tijekom topljenja kamenaca žive bakterije oslobađaju u urin.

• VETERINARSKA DIJETNA HRANA: dijetna hrana za otapanje struvitnih kamenaca sadrži manje proteina, magnezija i fosfora, kiseli urin (pH < 6,5) i smanjenu specifičnu težinu urina.

U slučajevima kada pas već ima neku drugu dijetu zbog druge bolesti, hrani se mogu dodati prehrambeni dodaci koji zakiseljuju urin, npr. metionin.

Uspješnost liječenja veterinar redovito prati. Otprilike svaka 4–6 tjedana veterinar analizira urin, a po potrebi obavlja RTG i/ili ultrazvuk (praćenje veličine i položaja kamenaca).

Kada RTG i/ili UZ ne pokažu više struvitnih kamenaca, terapiju topljenja nastavljamo još 2–4 tjedna, a potom prelazimo na preventivnu prehranu.

U određenim slučajevima struvitni kamenci se ne mogu otopiti, tada se veterinar odlučuje za drugi oblik liječenja, npr. kirurško uklanjanje kamenca (ako životinja ne smije primati zakiseljavajuću dijetu, kamen je prevelik ili postoji urinarna opstrukcija).

KLINIČKI ZNAKOVI

Kod kamenaca kalcijevog oksalata mogu se primijetiti različiti klinički znakovi:

• krv u urinu (hematurija)

• otežano mokrenje

• pas ne može mokriti

• inkontinencija ili nekontrolirano ispuštanje urina

Kada dođe do začepljenja uretre i nemogućnosti pražnjenja mokraće, pojavljuju se i drugi klinički znakovi:

• povraćanje

• bol u trbuhu

• srčana aritmija

• depresija

Zbog začepljenja uretre može doći i do zatajenja bubrega, što uzrokuje pojavu kliničkih znakova karakterističnih za bubrežno zatajenje. Ako je u pozadini prisutna neka od bolesti koje sam prethodno spomenuo, pojavljuju se i klinički znakovi specifični za tu bolest.

Moguće je i da se kamen otkrije slučajno, a životinja ne pokazuje nikakve kliničke znakove.

SPRJEČAVANJE NASTANKA KAMENACA KALCIJEVOG OKSALATA

Za sprječavanje nastanka kalcijevih oksalatnih kamenaca važnu ulogu ima prehrana.

Prekomjerna tjelesna težina je faktor rizika za nastanak oksalatnih kamenaca, iako veza još nije potpuno razjašnjena.

Za prevenciju oksalatnih kamenaca težimo postizanju:

• pH urina: veći od 6,5

• specifična težina urina: ispod 1020

Kako postići odgovarajući pH i specifičnu težinu urina:

• Dodatak vitamina B6: kada postoji manjak u prehrani ili kod nekontroliranog nastanka kamenaca

• Vlažna dijetna hrana: dijeta treba sadržavati manje proteina i natrija

• Izbjegavanje velikih količina vitamina D (jer potiče resorpciju kalcija iz crijeva) i vitamina C (prekursor oksalne kiseline)

• Kalijev citrat: tvar koja alkalizira urin. Dodaje se kada je pH ispod 6,5 (npr. dodatak Dialix Oxalate)

PRAĆENJE

Redovite analize urina na 3–6 mjeseci (kontrola pH, specifične težine, prisutnosti kristala…).
Redovni pregledi mokraćnog sustava na 6–12 mjeseci ili prema uputama veterinara (slikovne tehnike – RTG ili ultrazvuk).

UZROCI NASTANKA URATNIH KAMENACA KOD PASA

Postoji više uzroka za nastanak uratnih kamenaca. Najčešći su:

• genetske mutacije

• oštećenja jetre (portosistemski šanti…)

• prehrana

• idiopatski uzroci

Kod dalmatinaca javlja se genetska mutacija na genu SLC2A9, koja utječe na transport urata. Zbog mutacije, mokraćna kiselina ne ulazi u jetrene stanice, a smanjena je i njezina reapsorpcija u bubrezima. Poznato je da dalmatinci, u usporedbi s drugim pasminama pasa, imaju povišenu mokraćnu kiselinu u serumu i urinu. Osim mutacije, na pojavu uratnih kamenaca vjerojatno utječu i drugi faktori.

Mutacija na genu SLC2A9 otkrivena je i kod: engleskog buldoga, crnog ruskog terijera i australskog ovčara.

Druge pasmine pasa predisponirane za urate su: Shih Tzu, Yorkshire Terrier, Saarloosov ovčar.

DIJAGNOZA

Veterinar će postaviti dijagnozu na temelju anamneze, kliničke slike i pomoću dijagnostičkih pretraga:

• Analiza urina: utvrđuje se kiseli pH urina; pregledom sedimenta mogu se pronaći uratni kristali, ali to nije uvijek slučaj (imaju žuto-smeđu boju i podsjećaju na katran). Preporučuje se i mikrobiološka analiza urina, jer su sekundarne infekcije vrlo česte.

• Slikovna dijagnostika: uratni kamenci na nativnom RTG-u slabo se vide, dok kontrastno RTG snimanje poboljšava dijagnostiku. Kod utvrđivanja uratnih kamenaca, ultrazvučna dijagnostika je pouzdanija.

• Mineralna analiza mokraćnih kamenaca

• Krvne pretrage: kada postoji sumnja na disfunkciju jetre (PSS ili portosistemski šant), mjeri se koncentracija žučnih kiselina prije i nakon obroka; mogući su i genetski testovi (za gen SLC2A9).

CISTINSKI KAMENCI KOD PASA

Cistin je aminokiselina koja se pri normalnom radu bubrega reapsorbira natrag u organizam. Kada postoji genetska mutacija u genu za protein koji je odgovoran za reapsorpciju cistina u bubrezima, dolazi do cistinurije. Zbog mutacije dolazi do povećanog izlučivanja cistina kroz bubrege. Cistin je slabo topiv u kiselom i neutralnom pH urina, pa zbog nakupljanja dolazi do spajanja kristala i nastanka kamenaca.

Cistinski kamenci nastaju u bubrezima, ureterima, mjehuru i uretri.

KLINIČKA SLIKA

Kamenci ili pijesak svojim prisustvom mogu iritirati mokraćni sustav, dovesti do upale, a mogu izazvati i ozbiljne, životno ugrožavajuće komplikacije zbog opstrukcije uretre, uretera i/ili zatajenja bubrega.

Klinički znakovi kod cistinskih kamenaca:

• krv u urinu (hematurija)

• otežano mokrenje

• pas ne može mokriti

• inkontinencija ili nekontrolirano ispuštanje urina

Kada dođe do začepljenja uretre i nemogućnosti pražnjenja mokraće, pojavljuju se i drugi klinički znakovi:

• povraćanje

• bol u trbuhu

• srčana aritmija

• depresija

Zbog začepljenja uretre može doći i do zatajenja bubrega, što uzrokuje pojavu kliničkih znakova karakterističnih za bubrežno zatajenje.

LIJEČENJE

Cistinski kamenci su topivi i kada nema opstrukcije, mogu se otopiti:

• Pravilnom prehranom: hrana s manjim udjelom proteina i natrija; preporučuje se vlažna hrana koja sadrži više tekućine.

• Povećanjem unosa tekućine: vlažna hrana smanjuje specifičnu težinu urina, što poboljšava ispiranje kristala i smanjuje njihovo nakupljanje.

• Alkalizacija urina: težimo pH urina od 7,5; pri ovom pH-u otapaju se cistinski kristali. Pazimo da pH ne poraste iznad 7,8, jer pri višem pH-u mogu nastati struvitni ili kalcijevi oksalatni uroliti.

• Dodavanje kalijevog citrata za alkalizaciju urina.

• Kastracija mužjaka: kod nekih mužjaka dokazana je povezanost androgenih hormona s pojavom cistinurije. Budući da mehanizam još nije u potpunosti poznat, ne može se predvidjeti hoće li cistinurija nestati nakon kastracije. Psi s cistinurijom ne smiju se koristiti u uzgoju.

Pažnja! Cistinske kamence ne otapamo ako postoji opstrukcija. U tom slučaju odlučuje se za jednu od kirurških metoda uklanjanja kamenaca.

PRAĆENJE

Ponavljanje cistinskih kamenaca je vrlo česta pojava (oko 75% slučajeva), stoga se za održavanje preporučuje vlažna, niskoproteinska hrana s manjim udjelom natrija i dodatkom kalijevog citrata, i nakon što se kristali, pijesak i/ili kamenci otopi.

Veterinaru se ide na redovite kontrole urina (pH, specifična težina) do kraja života.

Krek Klara, dr. vet. med.