Upala uha kod psa

ANATOMIJA VANJSKOG UHA I SLUŠNOG KANALA

Vanjski slušni kanal je cijev koja vodi do samog uha, nastavlja se iz ušnog školjka i završava bubnjićem. Duljina vanjskog slušnog kanala razlikuje se ovisno o pasmini psa; kod najvećih pasmina može biti dulja od 10 cm. Unutrašnjost slušnog kanala prekrivaju brojne žlijezde koje luče ušnu masnoću (cerumen), kao i folikuli dlake koji su razmjerno gusto raspoređeni ovisno o pasmini.

UZROCI UPALA VANJSKOG SLUŠNOG KANALA

Zbog svoje anatomije i mikroklimatskih uvjeta, vanjski slušni kanal je idealno mjesto za razvoj gljivica i bakterija u psu. Uzroci upale vanjskog slušnog kanala su brojni, ali uvijek su potrebni različiti faktori da do nje dođe:

• Alergije

• Vanjski paraziti (ušne grinje)

• Vlaga

• Dlaka

• Ušna masnoća

• Sjemenke trave i drugi strani predmeti

• Prljavština

• Autoimune bolesti

Zbog ovih faktora dolazi do poremećaja ravnoteže u ušnoj mikroflori, što omogućava razmnožavanje patogenih bakterija i gljivica.

KAKO DIJAGNOSTICIRAMO UPALU UHA KOD PSA?

Vlasnici obično upalu vanjskog slušnog kanala primijete vrlo kasno, kada je upala već ozbiljno napredovala. Kod psa upalu uha možemo primijetiti kroz:

• Tresenje glavom

• Češanje ušiju i glave

• Crvenilo uha

• Osjetljivost na dodir u području ušiju

• Promijenjen i neugodan miris iz uha

• Mogući iscjedak

• Pojava kraste oko ušiju

Ako su upale česte i ponavljajuće, kronične upale mogu uzrokovati suženje slušnog kanala.
Ako psa ne odvedete pravovremeno veterinaru, upala vanjskog kanala može prijeći u upalu srednjeg uha, što može dovesti do perforacije bubnjića i pojave neuroloških znakova (držanje glave nagnute na stranu i kružno okretanje).

LIJEČENJE UPALA VANJSKOG SLUŠNOG KANALA

Prije početka liječenja uvijek je važno utvrditi uzročnika, jer se samo na taj način može pravilno liječiti upala. Veterinar će pomoću otoskopa pregledati unutrašnjost oba slušna kanala, isključiti moguće strana tijela, polipe, tumore, te procijeniti stanje stijenki kanala, bubnjića i sadržaja u kanalu.

Nakon toga veterinar uzima bris iz kanala i promatra ga pod mikroskopom kako bi utvrdio jesu li uzročnici upale bakterije ili gljivice.

U upaljenim psećim ušima često se nakuplja veća količina masnoće, ponekad toliko velika da je potrebno ispiranje kanala pod anestezijom. Veterinar očisti slušni kanal odgovarajućom otopinom i tek tada aplicira odgovarajući lijek. Lokalno liječenje (kapljice u uhu) je obično učinkovitije jer se tako postiže visoka koncentracija lijeka na mjestu infekcije, u usporedbi s liječenjem tabletama.

Kod teških upala s izrazito suženim kanalima, najprije se primjenjuje sistemsko liječenje tabletama protiv upale, što omogućava otvaranje kanala i početak čišćenja i liječenja.

Ako je došlo do perforacije bubnjića, kanali se ispiru fiziološkom otopinom, a upala se liječi tabletama.

Ako su uzrok upale alergije, potrebno je obaviti pregled kod dermatologa i primarno liječiti alergiju. Kada se alergije izliječe, ponavljajuće upale kanala prestaju.

U slučaju upale zbog vanjskih parazita – ušnih grinja, kanali se čiste i primjenjuju se lijekovi koji djeluju na parazite. Moguće je koristiti i ampule protiv ušnih grinja. Veterinar će propisati odgovarajuće lijekove, stoga je posjet nužan.

Obično liječenje nekomplicirane upale traje 10–14 dana, dok se tvrdokorne infekcije mogu liječiti i do 6 mjeseci.

Vrlo je važna i kontrola nakon liječenja, kada veterinar provjerava jesu li kanali potpuno izliječeni ili je potrebno produžiti terapiju. Često se pri kontroli ponovo radi bris slušnog kanala.

PREVENCIJA UPALA PASJIH UŠI

Vrlo je važno redovito posvećivati pažnju i pasjim ušima. Preporučujem da ih pregledavate više puta tjedno, najbolje jednom tjedno ili prilikom redovite njege, jer samo tako možete odmah uočiti bilo kakvu neobičnu promjenu. U slušnom kanalu je normalno prisutna mala količina ušnog masla, koje je važno za zaštitu i prirodnu obranu od štetnih organizama.

Ako imate psa koji se ljeti puno kupa, potapa glavom ili pliva, obavezno osušite slušne kanale nakon plivanja. Najbolje je u slušne kanale nanijeti prah za pseća uši, koji veže vlagu i tako sprječava upale.

Kod pasa s dugim, visećim ušnim resicama ili kod onih koji su već imali upale ušiju, preporučuje se rutinsko čišćenje ušiju jednom tjedno. Ako je oko ulaza u slušni kanal puno dlaka, dobro ih je skratiti kako bi se omogućilo lakše zračenje uha. Zdravu ušnu školjku možete pomirisati – zdravo uho ima miris toplog ušnog masla. Ako je miris neugodan ili jak, to može biti znak upale uha, i psa je potrebno odvesti veterinaru.

Preporučujem da slušne kanale čistite otprilike 2 puta mjesečno, a češće kod pasa s ponovljenim upalama. Za čišćenje koristite samo specijalne otopine namijenjene čišćenju pasjih ušiju. Ako je u slušnim kanalima previše dlaka, redovito ih uklanjajte. Čišćenje ušiju preporučuje se i kod pasa s povećanim izlučivanjem ušnog masla.

Uvijek se pridržavajte uputa veterinara i čišćenje obavljajte nježno i s osjećajem.