Infekcija herpes virusom predstavlja veliki problem tamo gdje je velika koncentracija mačaka na jednom mjestu (npr. skloništa, mačji hoteli, izložbe…). Tipični klinički znakovi uključuju keratokonjunktivitis, bolesti gornjih dišnih putova i pobačaje. Mačji herpes jedan je od virusa uključenih u mačji kompleks bolesti gornjih dišnih putova – često nazivan rinopneumonitis. Česte su istovremene infekcije kalicivirusom i bakterijama! Sama klinička slika je teža kod mačića.
ŠTO UZROKUJE MAČJI HERPES
Infekciju gornjih dišnih putova uzrokuje mačji herpes virus tipa 1 (FHV-1). To je dvostruko lančani DNA virus koji pogađa felide (domaće i divlje). Često izaziva latentne infekcije, pri čemu mačke postaju doživotni nositelji; pod stresom ili imunosupresijom dolazi do reaktivacije i izlučivanja virusa. U okolišu virus može preživjeti približno 1 mjesec i osjetljiv je na dezinfekcijska sredstva i deterdžente.
PRIJENOS FHV-1
-
Oralni, nosni i konjunktivalni iscjedak – izlučivanje može trajati i do 3 tjedna.
-
Izravni kontakt s iscjetkom, osobito u okruženjima s većim brojem životinja (skloništa, uzgajivačnice…).
-
Subklinična infekcija mačića od latentno zaražene majke: može se dogoditi već intrauterino, češće nakon poroda, u dobi od 4–6 tjedana.
KLINIČKI ZNAKOVI MAČJEG HERPESA
-
Trudne mačke: klinički znakovi bolesti gornjih dišnih putova mogu se pojaviti ili ne; zaraženi fetusi mogu uginuti, što dovodi do pobačaja, ili se rode normalni mačići koji nakon određenog vremena mogu razviti znakove bolesti dišnih putova ili tzv. bolest zaostajanja u razvoju i obično ubrzo uginu.
-
Tipični znakovi: akutni rinitis, konjunktivitis, keratitis, ulceracije rožnice, kihanje, povišena temperatura, gubitak apetita (mačka koja ne može mirisati nema stimulusa i ne jede!), depresija. Izlučevine su u početku serozne, a mogu postati mukopurulentne (sekundarne infekcije). Mogući je i prijenos u donje dišne putove – plućnica i smrt! Gubitak dlake oko očiju i njuške može biti posljedica iritacije samih izlučevina.
Znaci obično nestaju unutar 1–2 tjedna, ali mogu perzistirati nekoliko tjedana, ovisno o općem zdravlju i imunološkoj otpornosti životinje.
DIJAGNOSTIKA MAČJEG HERPESA
Specifična klinička dijagnostika FHV-a prilično je zahtjevna, jer kod mačaka kompleks bolesti gornjih dišnih putova uzrokuju osim herpes virusa i kalicivirus, Chlamydia, Mycoplasma i Bordetella. Klinički znakovi kod navedenih uzročnika su slični, a često se javljaju istovremene infekcije s više patogenih mikroorganizama. Kada su prisutni keratitis i ulceracije rožnice, velika je vjerojatnost infekcije FHV-om.
-
Bris (konjunktivalni, kornealni i orofaringealni):
Izolacija virusa (akutno bolesna mačka); kod kronično zaraženih mačaka test može biti negativan jer se herpes virus izlučuje intermitentno. Ne može se koristiti za dijagnostiku kod cijepljenih mačaka. -
Kornealni strugot ili biopsija:
Citološka ili histološka analiza kojom se utvrđuju tipične intranuklearne herpesvirusne inkluzije; također imunofluorescencija (dokaz protutijela). -
PCR:
Specifičnija i osjetljivija metoda, primjenjiva kod akutno ili kronično inficiranih mačaka. Pozitivan rezultat moguć je i kod latentne infekcije.
LIJEČENJE MAČJEG HERPESA
-
Karantena: vrlo zarazna bolest; 2 tjedna prije unošenja novih životinja.
-
Antibiotici širokog spektra: za sprječavanje sekundarnih infekcija.
-
Potporna terapija uključujući infuzijsku terapiju: mačke koje ne jedu i ne piju – dehidrirane; visoko palatibilna, zagrijana hrana i asistirano hranjenje.
-
Intenzivna njega: čišćenje iscjetka, ispiranje očiju i nosa, obično je potrebno grijanje.
-
Mukolitici i inhalacijska terapija.
-
Očni simptomi: topički antivirusni lijekovi.
PREVENCIJA PROTIV MAČJEG HERPESA
Cijepljenje protiv FHV-1 (mačji herpes) potpuno ne sprječava infekciju virusom, ali je učinkovito u smanjenju kliničkih znakova bolesti.
Mačić mora primiti 2–3 doze, posljednja u dobi od 14–16 (20) tjedana, zatim revakcinacija nakon 1 godine, a daljnje revakcinacije ne češće od svake 3 godine.
Klara Krek, dr. vet. med.