Bolesti štitnjače kod mačaka – hipertireoza

Štitnjača je najveća endokrina žlijezda u tijelu. Sastoji se od dva režnja koji se nalaze na vratu, s obje strane dušnika. Oba dijela štitnjače povezana su uskim trakastim vezivnim tkivom.

Štitnjača izlučuje važne hormone koji utječu na cijeli organizam. Stanice štitnjače, odnosno tireociti, izlučuju:

• TIROKSIN ili T4: glavni hormon, u neaktivnom obliku

• TRIJODTIRONIN ili T3: fiziološki aktivan oblik hormona. Oko 20 % ovog hormona proizvodi štitnjača, dok se većina stvara u perifernim tkivima dejodinacijom hormona T4

• KALCITONIN: izlučuju ga parafolikularne stanice štitnjače

Hormoni štitnjače pod utjecajem su drugih vrlo važnih žlijezda u tijelu. Hipotalamički hormon TRH djeluje na hipofizu, koja zatim putem TSH hormona utječe na izlučivanje hormona štitnjače.

UTJECAJ HORMONA ŠTITNJAČE NA ORGANIZAM

Sve stanice organizma imaju receptore za hormone štitnjače.

Hormoni štitnjače utječu na:

• METABOLIZAM: hormoni štitnjače povećavaju bazalni metabolizam i proizvodnju tjelesne topline. Povećavaju djelovanje inzulina, mobiliziraju masti te povisuju razinu masnih kiselina u krvi.

• RAST: hormoni štitnjače nužni su za normalan rast i razvoj (mentalni i fizički).

• KARDIOVASKULARNI SUSTAV: povećavaju srčanu frekvenciju, minutni volumen srca, uzrokuju vazodilataciju te povećavaju opskrbu organa krvlju.

• SREDIŠNJI ŽIVČANI SUSTAV: kod povišenih ili sniženih razina hormona dolazi do promjena u psihičkom stanju.

• REPRODUKCIJSKI SUSTAV: hormoni štitnjače nužni su za reproduktivne procese; njihov nedostatak može dovesti do neplodnosti.

KLINIČKI ZNAKOVI

Tipični klinički znakovi pojačanog djelovanja štitnjače kod mačaka su:

• pojačano pijenje vode (polidipsija)

• pojačano mokrenje (poliurija)

• povećan apetit

• gubitak tjelesne mase unatoč povećanom apetitu

• mršavost, loše njegovana dlaka, ispadanje dlake

• poteškoće s disanjem i dahtanje

• poteškoće pri gutanju

• mačke su agresivne i netolerantne

• kronični probavni problemi (proljev, povraćanje …)

• rjeđe apatija i smanjen apetit

LIJEČENJE

Postoje četiri mogućnosti liječenja i ne postoji jedna terapija koja bi bila idealna za sve mačke.

LIJEČENJE LIJEKOVIMA: najčešći oblik terapije. Provodi se primjenom lijekova (tireostatika) koji inhibiraju djelovanje hormona štitnjače. Ovim se načinom liječenja provodi doživotna terapija jer se ne uklanja uzrok bolesti. Kod ovog oblika liječenja benigni tumor se s vremenom može pretvoriti u maligni, zbog čega se kod mlađih mačaka (ispod 10 godina) preporučuju druge metode liječenja. Tablete se daju svakih 12 sati, svakodnevno, a cilj terapije je sniziti T4 u donju polovicu referentnih vrijednosti. Potrebne su redovite kontrole hormona. Kod oko 20 % mačaka javljaju se nuspojave poput svrbeža lica, anoreksije, povraćanja i neutropenije. U takvim slučajevima odabire se druga metoda liječenja. Redovite veterinarske kontrole izuzetno su važne radi praćenja koncentracije T4 u krvi. Kontrole se preporučuju 3., 6., 10. i 20. tjedan nakon početka terapije, a potom svaka 3 mjeseca.

DIJETNA PREHRANA: riječ je o komercijalno pripremljenim veterinarskim dijetama za mačke s niskim udjelom joda. Budući da je jod sastavni dio hormona štitnjače, mačke na ovoj dijeti ne mogu proizvoditi prekomjerne količine hormona štitnjače. Mačku je potrebno hraniti isključivo ovom hranom. Problem nastaje u kućanstvima s više mačaka te kod mačaka koje izlaze van. Dijeta je često slabije prihvaćena, pa je mačke nerado jedu. Kod dugotrajnog korištenja može doći do gubitka mišićne mase jer sadrži malo bjelančevina i puno ugljikohidrata, što povećava rizik od razvoja šećerne bolesti. Ova se opcija odabire kod mačaka kod kojih ne postoje druge mogućnosti liječenja.

LIJEČENJE RADIOAKTIVNIM JODOM: predstavlja najbolji oblik liječenja mačaka s hipertireozom. Radioaktivni jod primjenjuje se potkožno te selektivno uništava hiperaktivno tkivo štitnjače. Terapija je sigurna, uklanja uzrok bolesti (tumor) i provodi se jednokratno; povrat bolesti vrlo je rijedak. Jedini nedostatak ove terapije jest to što se u Sloveniji ne provodi te je financijski zahtjevna, zbog čega se pacijenti upućuju na liječenje u inozemstvo.

KIRURŠKO UKLANJANJE ŠTITNJAČE: provodi se u općoj anesteziji. Operacija je vrlo zahtjevna zbog rizika od oštećenja paratireoidnih žlijezda, a postoji i mogućnost da štitnjača ne bude u potpunosti uklonjena, što može dovesti do ponovne pojave bolesti.

KOJI JE OČEKIVANI ŽIVOTNI VIJEK MAČAKA S HIPERTIREOZOM?

Većina mačaka koje obole od pojačanog djelovanja štitnjače ima benigni tumor na štitnjači i nakon uspješnog liječenja može ponovno uživati u normalnom životu te doseći očekivani životni vijek.

Klara Krek, dr.vet.med.